|
|
| srpanj, 2011 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ne može li biti jednostavno
Da u jednom trenu
Ti poželiš mene kao ja tebe?
Nitko više
Nitko manje
Imamo se i želimo jednako.
Danas sam loše.Jako.Imala sam nekoliko jako dobrih dana,kada sam mislila da je gotovo sa boli,sa svime..i bum,vratila se kao bumerang i opalila ravno po srcu.Opet ga se sjetim danas,kiša je..tmurno je,ja sidim za kompjuterom i slušam The Script-breakeven...nekad sam mu pjevala dio iz te pjesme..pa sam je prevrtala jutros..i dode mi poruka od frenda,bas tada,kad sam najjadnija..."nosim stvari u prostoriju di sviramo,i tvoja slika koje nije bilo do prije 2 dana visi na zidu,neznam ko ju je ni zasto tamo stavio"...skamenila sam se na poruku.Nije mi ništa jasno,vjerojatno je sve to samo glupost..ali moj dragi,je nekada svirao tu,prije nekoliko mjeseci,a tu je sliku vjerojatno imao tamo dok je jos bio samnom,i zametnula se negdi..i neko ju je nekidan izvadio i vrato na mjesto.Eto,glupost čisto takva,ali mene je rastužilo...Zamislila sam njegovo lice nekad,dok je svirao i gledao tu sliku,svaki put kad ja nebi bila uz njeg,ili kad je imao napornu probu,gledao je tu sliku...a zatim se ona negdi zametnula,i neko je pronade i vrati na mjesto.Eto,ništa posebno.Da barem neko pronađe mene i vrati me na mjesto.To je malo teže.Prokleto mi fali,i boli me sve...od sjećanja,nemogu više..prošla je dugačka godina dana od rastanka,najduža godina u mome životu..ali znate što?Boli i dalje,kao što je bolilo na 1. rastanku,2. i 3. pa i na zadnjem.Volim ga i dala bi život za njega,da mi kaže odi i baci se s litice,ja bi se bacila bez pitanja.Ma da mogu birati između cjelog svijeta,svega što je na njemu..i njega,ja bi njega...jer on jest moj svijet..Mrzim ovo vrijeme,i sve što nas razdvaja,i sebe...neka druga cura sada ima svoje lito s njim,raduje mu se,gleda kad ce joj se javiti,ocekuje njegov poziv..a ja na drugom kraju grada,ležim u krevetu,gledam kroz poluotvorene grilje kišu i pitam se di je on.Kako prokleto glupo.Jučer sam se napila kao krava i zabrijala s frendom,čisto onako iz zajebancije...i jutros se dignem,i osjećam se trulo,i slabo..jer znam da voliti više nemogu,ne sad..neznam kad ću moći....Mrzim to što nema stvari na svijetu koju nebi napravila da ga opet zagrlim i poljubim,a znam da nemogu ništa učiniti.Mjenjala bi cili svoj život,vjerujte mi ljudi...cili svoj život,da ga samo jedan jedini dan imam kraj sebe.Samo jedan.Da mu rečem opet da mi je žao,da ga volim,da ga ljubim..da mi fali svaku sekundu,pa i kad spavam..i tad mi fali jer ga sanjam a ujutro se budim bez njeg i tako ukrug.Poželim da nikada nisam ni voljela.
Dobro jutro narode.Jučer sam provela jako zanimljiv dan,s frendicom koju jako dugo nisam vidila,otišla sam na piće.
Ispričale smo se o svemu,otvorila mi je oči.Skužila sam da mi lito prolazi u ničem,visim na facebooku po cili dan,izležavam se,deprimiram i tako ukrug,jbt ispada da samo trošim kisik.To mora prestati.Stoga ću ove dane iskoristiti za sebe,otići ću do knjižnice,dignut neke dobre knjige,čitati.Pisat ću ponovo pjesme,jer sam jedno vrijeme stala s tim jer mi je manjkalo inspiracije.Bavit ću se stvarima koje volim,svaki apsolutno svaki dan koji dolazi,nikada više neće biti dosadan,nesmije.Kad malo dublje pogledam,ovaj današnji dan recimo,ovaj datum,se nikada više neće ponoviti..ni onaj sutra,ni prekosutra,i tako u nedogled.A kako ja obilježavam te dane?Nikako.Za 2-3 ili 5-10 godina,jbt neželim da se svoje mladosti sićam samo kao sjedenja doma i visenja na facu i povremenih izlazaka vanka vikendom,to nije život.Osoba treba rasti duhovno,razvijati se,svaki dan iskoristiti da napravi nešto,makar sitnicu za sebe,ili za druge.Naravno da treba i grješiti,jer osoba koja ne grješi obično ne radi ništa. ;).Uglavnom ljudi,oću vam reći da svaki dan doista treba iskoristiti,jer je neponovljiv,kao i vi sami.Pogledajte se u ogledalo,kakvi god bili,ružni,ljepi,niski,visoki,debeli ili mršavi,krivog nosa,tankih usana ili visokog čela,kako god izgledali ne postoji na ovome svijetu od 6 milijardi ljudi,ni jedna osoba koja izgleda kao vi.Posebni ste samim tim što postojite,što dišete.A onda pogledajte sebe iznutra,imate svoj sklop misli,osjećaja,volite određene stvari,mirise,hranu..nigdje na svijetu ne postoji osoba koja točno redosljedom voli stvari koje vi volite.To cu vaše stvari.Izađite iz kuće,stana,sobe nebitno izađite danas i dajte se svijetu,i svijet će vas uzeti.Ne želite zaostajati,vjerujte me.Radujte se,sitnicama najviše,jer one čine život.Pogledajte cjeli svijet,i on je građen od sitnica.Možda vam se čini da ste nebitni u svoj ovoj gužvi,ali bitni ste i to jako,i vi ste jednom nekome rekli nešto što je utjecalo na tu osobu,na njen život,nasmijali ste nekoga,rastužili,dirnuli,pomogli...da nema vas,sada i ovdje..život nekih osoba nebi nikada bio isti.
Live,love,laugh.
Dobro jutro grešni narode.Baš razmišljam o tome sada,neko se jutros na nekom kraju svijeta ustaje kao ubojica,neko kao silovatelj,neko kao lopov,neko je noć prije prevario osobu koju voli,neko je rekao nekom nešto ružno i sad mu je žao,neko je sanjao nešto predobro što se nikada neće ostvariti i sad proklinje što se već probudio.A ja?ja sam se samo ustala s mislima o ničem osobitom u ovo sivo jutro.Prošlu noć je padala kiša,grmilo je..one kapi su tako udarale o prozor da sam mislila da vani padaju sjekire,prije nego kakve kapi.Tada sam mislila,di je on sad,ma koje glupo pitanje,spava..u svom krevetu nekoliko ulica dalje od mene...toplo mu je i mekano,i u mraku je..i spava.Sve bi dala da sam kraj njeg kad pada kiša,tada ne najviše izjeda želja...jer se sićam da smo nekada najviše voljeli kišu pogotovo kad bi bili kod njega u stanu,imao je ogromne prozore u sobi,iako je soba bila prilično mala,s 2 kreveta,jedan na kojem je uvik gomilao svoju odjeću,vječni nered.Jedan stol,na kojem je bio kompjuter,i pobacane neke sitnice uokolo...onda ormar,koji nije koristio jer mu je prethodno naveden krevet koristio za odlaganje odjeće.Na podu je uvik stajalo pojačalo za gitaru,gitara,hrpa kabela,mali radijator.Bila je to neuredna soba,al ja sam je obožavala.Iste sekunde kad bi ušetala tamo,osjećala sam se sigurno.Nekad bi samo ležali do kasno,a onda bi me on otpratio doma,nekad smo se i sexali,njegova majka bila bi u dnevnom boravku,hahah mogućnost njezina ulaska u sobu za vrjeme našeg čina,nas je usputno zabavljala i činila cjelu stvar još napetijom.Nezna on da još uvik svakog dana,on bude moja zadnja misao prije spavanja,i prva kad se probudim.Žalosno je to,ljudi moji što prve ljubavi nikad nemaju sretan kraj.Bila je to godina i nešto dana,nekoliko extra mjeseci koliko smo odugovlačili.Rekli smo zbogom puno puno puta.Sigurno se pitate,di je puklo sve,ako je bilo tako savršeno..Ja sam kriva.Varala sam ga,s nebitnim ljudima,koji danas nisu vrjedni spomena.Neznam zašto sam to učinila,ali znam da nisam trebala.No nije to razlog prekida,nisam mu bila priznala,nisam mogla..svaki put kad je gledao u mene želila sam,ali sam vidjela te oči i koliko mi vjeruju,nisam mogla..recite da sam đubre,ali nisam mogla..Prekid je bio došao sam od sebe,jer sam bila u zadnje vrijeme bezobrazna prema njemu,nisam ga slušala kad je govorio,ponašala sam se kao da mi nije stalo,a sve samo zato što me je grizlo iznutra.Prošlo lito,konačno smo se djelima i rječima zauvijek oprostili..sićam se sjedili smo kod igrališta...bilo je oko ponoći,ni žive duše na vidiku.Uzela sam ga za ruku i rekla,ostaješ najbolje što mi se dogodilo u životu,on je meni rekao..unatoč svemu,i ti meni...Plakala sam kao godina,i on je plakao..okrenula sam mu lice sebi i poljubila ga...peklo je.U isto vrime smo plakali,i počeli se ljubiti divljački,zavalio me na travu,skinuo mi majicu i rekao "svjesna si da ovo ništa ne mjenja" rekla sam tiho "znam" i nastavila ga ljubiti,jer sam znala da je zadnji put....
Pozdrav ljudi,ovo bi trebao biti nekakav uvod za početak mog pisanja.Reći ću nekoliko stvari o sebi,čisto da znate koga čitate.Imam ime,kao i svi ljudi,posve je nebitno iznositi ovdje podatke poput tog.Dakle imam ime,živim u ljepom gradu,kojeg volim i uz kojeg me veže puno uspomena,nebi nikada otišla odavde.Godine?17.Znam,znam..premalo!..ovisi kako za što ;) ko odlučuje koliko je premalo,ili previše za određene stvari u životu koje želimo činiti.Moralna pravila,norme ili što ti ja znam što,gluposti!..u mom svijetu to nepostoji ;). Znate onu,pravila su tu da se krše :D..dakle di smo stali :) 17 godina,ime,grad heehe nemogu se sve tajine tako brzo otkriti :)...hmm što još...eh da,volim glazbu,kao i svi..jako,glazba progovara kad rjeci nemogu,i nisu dovoljne :)..imam svoj glazbeni ukus,bude se vidilo ako vas katkad počastim nekom poveznicom za vaše glade uši.Volim metal glazbu,i lagani Rock.Punk mi je jedno vrijeme bio đir,slušala sam,i nemam ništa protiv,ali ne smatram to bog zna koliko kvalitetnom glazbom.Također ne osuđujem ljude koji slušaju pop,narodnjake..sto god,sto ljudi sto čudi :) Ljudi se djele samo na dvije skupine,dobre i loše.A ne po tome ko što sluša,kako se nosi..to su tako minorne stvari.Uglavnom da ne duljim,metal,rock...ah moj manson <3 :) znam da ga puno ljudi osuđuje,mrzi i smatra čudakom,al ja ga obožavam,njegova glazba opisuje mene,i pronalazim se u njoj,kolko god jeftino zvučalo.Ima naravno još puno izvođača,ali Manson je onaj koji utjelovljuje savršenstvo mašte,talenta,ideja,osjećaja i svega toga skupa,pomješanog jedno s drugimm.Neki se neće složiti,neki oće..sve je to okej. :) Usput,nek se zna,osoba sam bez predrasuda..i podržavam homoseksualce,šokantno jeli?hahaha ma dajte,nek svak čini što ga volja.Osobno sam imala slična iskustva,i vjerujte nije loše haha :) stoga,živi i pusti druge da žive.Neznam što bi vam još navela budući da je 1. post,imam toliko toga za reći svijetu,za podjelit sa svima,savijeta iskustva svega..ali doći će vrijeme i za to...uživajte ljudi,gdje god bili.
